Sastala se omiljena družina naoružana velikom voljom i strpljenjem, na našoj  lovačkoj kući u Šipragama na obroncima Stopanske planine (R. Srpska, BiH).
Prvi dan obilaska terena, osmatranje, prikupljanje podataka o tragovima, pravljenje rasporeda. Vrijeme nam nije išlo baš na ruku naročito u popodnevnim časovima te subote, ali smo se nadali dobrom početku dana sledećeg  jutra. Sa takvim željama smo otišli u krevet nešto ranije, nebi li jutro došlo što prije. Naravno san nikako na oči, samo misli o sutrašnjem susretu sa gorskim princom.
Zazvonili su mobili u predvidjeno vrijeme još za mraka, ali i prvo razočarenje, kiša. Tako je padala da je jedino preostalo da se vratimo u krevete. Ne bi bilo lijepo spominjati neke od verbalnih reakcija pojedinaca. Dan je već uveliko započeo. Negdje oko 8,00 časova kiša prestade padati, a ja odlučih otići do viskoke čeke na mjestu zv. Selište.  Bilo je tu raznih zadirkivanja oko  mog „ ranog odlaska“ pa do obećanja da će ga neki donijeti na sebi lično ako ga sada nađem. Nisam se dao pokolebati. Znamo mi svi da lov poslije kiše može biti vrlo uspješan, ali se nekima nije dalo „ići u rosu“.
Jutro je poslije kiše divno, teško se može i opisati čist, opojan miris livade i šume, rosa na svakoj vlati trave i ptičije dotjerivanje perja. Sam boravak u šumi i osmatranje sa čeke je dogadjaj za sebe, a još kad se pojavi srndać....! Na livadi se prvo pojavi srna i to vrlo neoprezno. Znao sam da je i On tu negdje, samo strpljivo.  Poslije 10ak min, vrlo bojažljivo se pojavi solidan srndać.
Na prvi pogled kroz dvogled  lijep šesterac, ne tako jak, ali lijepo pravilan. Koliko god da ste dugo lovac, u ovakvim situacijama adrenalin je nezaustavljiv. Tako je bilo i ovaj put, ali je oslonac bio čvrst, optički nišan je dobro vodio zrno od 9 gr. kroz kalibar 7x64 do samog vrha plećke.
Sada sam ja imao razloga da nekima u grupi vratim ono zadirkivanje  s početka, a još važnije je da ja nisam morao nositi srdnaća do lovačke kuće. Jer, .... lovačka riječ je riječ.
Ova sezona nam je bila inače uspiješna jer su se i drugi lovci iz naše grupe okitili lijepim trofejima srndaća.

Na fotografiji su s lijeva na desno: Zoran Milovanović,  Zoran Ž. Semiz, Savo Milovanović, Borko Spasojević

Tekst nam poslao Prof. dr Zoran Ž. Semiz Prijedor, Republika Srpska, BiH